Kratka povijest udruge

Udruga invalida rada Virovitica osnovana je 12.listopada 1970. godine i od 1970. do studenoga 1975. godine bila je smještena u zajedničkoj prostoriji sa Udrugom umirovljenika u Virovitici. U studenom 1975. godine Udruga preseljava u zajednički prostor sa Udrugom slijepih i Udrugom gluhih i nagluhih koje su već imale vlastiti poslovni prostor i profesionalnog blagajničko-administrativnog djelatnika koji je tada počeo obavljati poslove i za Udrugu invalida rada. Zbog neadekvatnog poslovnog prostora (star, vlažan, derutan i nedovoljne površine za potrebe sve tri udruge) od 1975. do 1981. godine radilo se na iznalaženju novog, adekvatnog poslovnog prostora. Ovaj problem riješen je 1981. godine izgradnjom novog prostora u stambenoj zgradi površine 120 kvadrata (četiri uredske kancelarije, dvorana za sastanke i sanitarni čvor) kojeg je financirao tadašnji SIZ socijalne zaštite općine Virovitica i Republička konferencija za rehabilitaciju i zaštitu invalida Hrvatske a koji je prenesen u vlasništvo triju navedenih udruga. Od 1981. godine Udruga djeluje u adekvatnom poslovnom prostoru, a početkom 2002. godine nabavljena je i suvremena oprema za rad (računalo sa printerom, kopirka i fax).

Od samog početka rada Udruga je radila na rješavanju osobnih problema članova i u suradnji sa inspektorom rada na prevenciji nastanka invalidnosti. Kod rješavanja osobnih problema članova najčešće se radilo na urgencijama pri Hrvatskom zavodu mirovinskog osiguranja zbog izdavanja konačnih rješenja i isplata naknada razlike plaće, a u tvrtkama na raspoređivanju invalida rada na adekvatna radna mjesta prema preostaloj radnoj sposobnosti. Naime, nakon rješenja invalidske komisije i određivanja poslova prema preostaloj radnoj sposobnosti invalida rada, često se događalo da tvrtke nisu postupale u skladu sa rješenjem Hrvatskog zavoda mirovinskog osiguranja odnosno nisu raspoređivale invalide rada na „lakša“ radna mjesta ili su jednostavno preimenovale postojeće radno mjesto kako bi se udovoljilo rješenju invalidske komisije a invalid rada je nastavio obavljati poslove koje je i prije obavljao.U takvim slučajevima Udruga je vrlo često uspješno intervenirala kod tvrtki, međutim bilo je situacija u manjim tvrtkama gdje jednostavno nije bilo adekvatnih radnih mjesta prema preostaloj radnoj sposobnosti pa su se ti slučajevi rješavali zaposlenjem invalida rada u drugim tvrtkama. Nakon raspoređivanja invalida rada na radna mjesta koja su odgovarala njihovoj radnoj sposobnosti javljao se problem isplate naknade plaće (u većini slučajeva invalidi rada su bili raspoređeni na manje plaćena radna mjesta) od strane Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranja. Kod urgencija se često dešavalo da HZMO tvrdi kako tvrtka nije poslala odgovarajući obrazac sa podacima o plaćama a kada smo se obraćali tvrtkama one su tvrdile kako su dostavile potrebne podatke. Sa ovim problemom susretali smo se i pri rješavanju predmeta invalida rada za invalidsku mirovinu. Događalo se da invalida rada čekaju i do dvije godine na konačno rješenje o invalidskoj mirovini. Nakon urgencija ove udruge, invalidi rada su dobivali rješenja o akontaciji, a kada se urgiralo za konačna rješenja opet je dolazilo do tvrdnje kako tvrtka nije poslala svu potrebnu dokumentaciju, a obraćanjem u tvrtku do tvrdnje kako je sve poslano.

Odlaskom na invalidsku komisiju, invalidi rada u većini slučajeva nisu znali da uz zahtjev za invalidsku mirovinu moraju podnositi i zahtjev za tjelesno oštećenje. Oni invalidi koji su se prije odlaska na komisiju obratili u udrugu bili su upozoreni da podnesu i zahtjev za tjelesno oštećenje, što su i učinili, dok onima koji se nisu obratili u udrugu a njihov je zahtjev za invalidsku mirovinu bio povoljno riješen, više se nije moglo pomoći jer se naknada tjelesnog oštećenja mogla riješiti samo za vrijeme radnog odnosa. Ovaj problem prisutan je i danas odnosno i nakon donošenja novog Zakona o mirovinskom osiguranju koji se počeo primjenjivati 01. siječnja 1999. godine. Ostvarivanje određenih beneficija i povlastica uvjetovano je određenim postotkom invalidnosti koji nije utvrđen po zahtjevu za invalidsku mirovinu već samo po zahtjevu za tjelesno oštećenje. Invalidi rada koji su ostvarili pravo na invalidsku mirovinu prije stupanja na snagu novog Zakona o mirovinskom osiguranju, an upit da li su ostvarili pravo na naknadu TO uglavnom odgovaraju da „nisu znali“ da su trebali podnositi i zahtjev za TO prije odlaska u invalidsku mirovinu. Kako je novim Zakonom ukinuto pravo na TO s osnova bolesti i nesreće izvan posla niti kod ove kategorije invalida nema utvrđivanja postotka invalidnosti odnosno svi ti invalidi moraju platiti odlazak na invalidsku komisiju kako bi im se utvrdio postotak invalidnosti, a bez ostvarivanja prave naknade. Današnji najveći problem je visina i naziv invalidske mirovine sa osnova profesionalne nesposobnosti za rad. Zbog velikog broja stečaja i likvidacije tvrtki na virovitičkom području veliki broj invalida rada ostao je bez posla i prima invalidsku mirovinu s osnova profesionalne nesposobnosti za rad koja je određena koeficijentom 0,6667 od osnovice, a veliku zabunu stvara i naziv „invalidska mirovina“ jer su mnogi invalidi rada smatrali da im je to „konačna“ invalidska mirovina odnosno invalidska mirovina s osnova opće nesposobnosti za rad.

Što se tiče rada na prevenciji invalidnosti, predstavnici udruge su cijelo vrijeme u zajednici sa inspektorom rada, obilazili tvrtke ukazujući na nepoštivanje odredbi iz Zakona o zaštiti na radu što u većini slučajeva nije odgovaralo rukovodećoj strukturi tvrtki.

Sve do domovinskog rata udruga je i financijski pomagala članove kojima je to bilo potrebno (udruga je imala stalnu komisiju koja je obilazila članove i utvrđivala njihov socijalni status), a pomagala je i pri rješavanju stambenih problema članova putem tadašnjeg SIZ-a za stambeno komunalnu djelatnost ili putem tvrtki u kojima se bili zaposleni. Od 1991. godine, zbog loše financijske situacije same udruge financijska pomoć nije dodjeljivana, a gašenjem SIZ-a za stambeno komunalnu djelatnost i ukidanjem izdvajanja sredstava za stambenu izgradnju odnosno Zakonom o otkupu stanova udruga više nije bila u mogućnosti pružati pomoć pri rješavanju stambenih problema. Od samog osnutka članovi su aktivno bili uključeni u športske i šahovske aktivnosti putem Saveza za spot i rekreaciju invalida Virovitica /tradicionalno su se održavali susreti sa invalidima iz Koprivnice, Đurđevca i Bjelovara u kuglanju, streljaštvu, pikadu i šahu), a 1997. godine izlaskom novog Zakona o udrugama navedeni Savez je prestao sa radom tako da je u 2000. godini udruga sama inicirala sportske aktivnosti (kuglanje, šah) uglavnom na lokalnoj razini. Za vrijeme dok je Hrvatski savez udruga invalida rada imao odmaralište u Podgariću i imao mogućnost korištenja odmarališta na Jadranu. Članovi ove udruge koristili su odmor i oporavak u tim odmaralištima a prodajom odmarališta u Podgariću to više nije bilo moguće.

Do domovinskog rata udruga je svake godine organizirala masovni izlet članova na jedno od povijesnih mjesta na području bivše Jugoslavije. Za vrijeme trajanja domovinskog rata izleti nisu organizirani a od 1999. godine ponovo se organiziraju jednodnevni masovni izleti u zajednici sa Udrugom civilnih invalida rata, Udrugom gluhih i nagluhih i Udrugom slijepih u bližoj okolici Virovitice. Izleti u udaljenija mjesta nisu organizirani zbog nedostatka financijskih sredstava odnosno udruga ne može sama financirati organiziranje takvih izleta, a način da se izlet organizira uz participaciju članova, nije uspio zbog nedovoljnog broja prijavljenih članova, pa se prešlo na organizaciju izleta u bližoj okolici Virovitice.

Što se tiče sadašnje situacije u udruzi, najkraće rečeno situacija je slijedeća: Udruga broji 130 aktivnih članova i u zadnjih pet godina pruža pravnu pomoć pomaže članovima u razrješavanju nekih pravnih pitanja koja se odnose na probleme iz mirovinskog, zdravstvenog i socijalnog prava surađuje sa Centrom za socijalnu srb, Crvenim križem, Uredom zaštite na radu, Savjetnikom za zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Gradskom i Županijskom upravom, odjelom za graditeljstvo i prostorno uređenje te Policijskom upravom Virovitičko-podravske županije.

Udruga izlazi na teren gdje su u izgradnji novi objekti, ukazuje na eventualne propuste pristupačnosti za osobe sa invaliditetom. Udruga invalida rada pored ostalih redovitih aktivnosti sudjeluje i sama priprema javne tribine. Kako bi ukazala na zakonske propuste iz radnog i socijalnog prava. Zadnje tri godine surađivala je sa udrugom i savezom MEOSZ- iz Mađarske. Imala je potpisan sporazum o međunarodnoj suradnji, gdje smo spoznali europske norme po pitanju osoba s invaliditetom. Od samog početka potičemo sportske aktivnosti i druženja radi boljih međuljudskih odnosa. Organiziramo svake godine masovne izlete u mjesta koja su povijesno obilježena. Posljednja godina obilježena nam je i provođenjem jednog programa koje financira Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Program je predviđen na tri godine pa se zalažemo da bude kvalitetno proveden jer iz istog programa financiramo i redovnu djelatnost. Poznato nam je kako je sve teže ostvarivati sredstva za rad iz proračuna.

U 2006. godini udruga je sudjelovala u inicijativi za donošenje povelje o suradnji Virovitičko-podravske županije i vladinog neprofitnog sektora, sa još pet udruga, i sa velikim zadovoljstvom povelja je potpisana 18.prosinca 2006. godine. Da se ne bi bavila samo problemima invalida rada proširili smo naše djelovanje i šire. Zalažemo se za školovanje i zapošljavanje djece na širem županijskom području, djece koja nemaju istu mogućnost kao i djeca smještena u srednjoškolskim centrima za djecu s teškoćama u razvoju te da ne ostaju kod kuće nego da im društvo omogući školovanje i zapošljavanje. Budući da smo proširili svoj rad i djelovanje gdje nam se pruži prilika ističemo da društvo mora pružiti priliku mladim ljudima osobama s invaliditetom, a kako bi postigli što bolju informiranost i upoznavanje naših građana i širu javnost o svakodnevnim problemima i zahtjevima osoba s invaliditetom, dali smo štampati dvije brošure.

Najizrazitiji problemi udruge:

Udruga invalida rada susreće se sa najvećim problemom – a to je financiranje udruge. Financiranje osnovne djelatnosti problem je koji najviše sputava rad i djelovanje udruge. Smatramo da nije u redu da se za osnovnu djelatnost moramo javljati na natječaje.

35 godina udruge – referat

Listajući zapisnike kroz 35 godina rada udruge smatrali smo važnim napomenuti u kratkim crtama osnivanje, djelovanje i aktivnosti Udruge invalida rada Virovitica.

Osnivačka skupština invalida rada održana je 12.listopada 1970. godine u prostorijama tadašnjeg Zavoda za socijalno osiguranje Virovitica. Osnivačkoj skupštini prisustvovalo je trideset invalida rada, te predstavnik tadašnjeg Saveza boraca Stevo Radlović, tajnik Republičkog odbora Saveza invalida rada Joco Radaković, Vlado Mihalić ispred Zavoda za socijalno osiguranje i gdin Sertić ispred Udruženja umirovljenika. Na istoj skupštini izabrano je i radno predsjedništvo a za predsjednika je izabran gdin Barić, gdje se odmah pristupilo prijedlozima pa i raspravi o rehabilitaciji invalida rada, izjednačavanjem invalida sa invalidima NOB-a te prijedlozi da više treba raditi na tome da ljudi koji su u radnom odnosu dobiju bolju zaštitu na radu kako bi bilo što manje nesreća.

U zapisniku sa Osnivačke skupštine navodi se da je već do tada bio veliki propust što se nije osnovala udruga invalida rada preko koje bi invalidi mogli lakše ostvarivati svoja prava i kako ne bi «lutali od vrata do vrata». Spominje se podatak da na području tadašnje Jugoslavije ima oko 500.000 invalida od kojih na Republiku Hrvatsku otpada 1/3 ili 150.000 osoba sa invaliditetom a znademo sa kakvom danas impozantnom brojkom raspolažemo kada je riječ o osobama sa invaliditetom. Iako je Osnivačka skupština održana 12. listopada 1970. godine, Udruga je upisana u registar udruga građana tek 29.rujna 1971. godine kao Savez invalida rada Virovitica sa djelovanjem na području bivše općine Virovitica.

Kroz sve godine djelovanja, udruga se bavila humanitarnim radom , surađivala sa sindikatom, inspekcijskom službom zaštite na radu a posebno inspektorima rada zajedno obilazeći tvornice i radna mjesta gdje su radili invalidi, te sa društveno-političkim organizacijama. Prvi puta organizirana je pravna pomoć 19.05.1973. godine kada su bili pozvani pravnici Mirovinskog i invalidskog osiguranja podružnice Bjelovar i direktor Ispostave Virovitica, kao i drugi predstavnici.

Savjetovanje o pravima iz radnog odnosa i mirovinskog i invalidskog osiguranja uspješno je provedeno, pa tako do današnjeg dana svakodnevno imamo našu službu koja prati propise iz mirovinskog i invalidskog osiguranja te radnog odnosa i u mogućnosti je dati odgovor na svako postavljeno pitanje iz istog područja. Već 1973. godine četiri člana invalida rada slabog imovnog stanja upućena su na liječenje u toplice a šest osoba je dobilo financijsku pomoć. Također se vodilo računa i o stambenim problemima invalida rada pa je iste godine podijeljeno, preko udruge invalida rada, šest jednosobnih stanova i jedan dvosobni. Kontakti su bili česti između udruge i Crvenog križa gdje se prikupljala odjeća, obuća i prehrambeni artikli te se tako dostavljali najugroženijim članovima udruge i njihovim obiteljima. Kroz sve te godine radilo se i na zapošljavanju invalida kao i njihove djece te ih se savjetovalo kako i na koji način ishoditi stipendiju za djecu koja su se školovala van roditeljskog doma. Danas, kao i uvijek, naša udruga se bavi istim zadaćama i istim problemima.

Udruga broji 130 aktivnih članova i obuhvaća 6 općina uključujući i Viroviticu kao središte županije. Broj naših članova gotovo svake godine raste , dok ne možemo zanemariti da u Virovitici djeluje još 6 udruga koje se bave problemima invalidnih osoba. Kroz naš rad vidjeli smo da se rad udruge može usmjeriti i u drugim pravcima, vidjeli smo da su to daleko veće mogućnosti nego što je to do sada bilo, tako da su naše aktivnosti kroz druženja doprinijeli razvitku našeg rada i djelovanja.

U svim državama i društvima svijeta još uvijek postoje zapreke koje sprečavaju osobe s invaliditetom da se u potpunosti koriste svojim pravima i slobodama, te im otežavaju potpuno sudjelovanje u životu zajednice. Osim na uklanjanju arhitektonsko-građevinskih zapreka potrebno je sustavno uklanjati zapreke u odnosu društva i pojedinaca prema osobama s invaliditetom. Dakako, briga i odnos prema osobama s invaliditetom ogledala su svake uređene države i tu se može odrediti o kakvoj se državi i društvu radi. Može se reći da je šutnja o invaliditetu jedan od najtežih oblika invaliditeta države i društva. Hrvatski Sabor na svojoj sjednici donio je strategiju za osobe sa invaliditetom od 2002. – 2006. Zaključak je bio prihvaćanje bez obzira na vrstu, vrijeme i aktualnosti nastanka njihova invaliditeta, promičući ljudska prava koja počivaju na načelu jednakih mogućnosti. Udruga invalida rada Virovitica podupire svakog svog člana u nastojanju da riješi svoja pitanja dali ona bila socijalne, pravne ili zdravstvene prirode. Kroz našu udrugu do danas je prošlo 6 predsjednika i iza svakog kao čovjeka ostao je trag koji se prožima kroz aktivnosti svih 35 godina.

Predsjednik:
Marija Kelečić