U prvom Vodiču za potrebe senzibilizacije javnosti o potrebama osoba s invaliditetom, od rujna 2006. godine Marija Kelečić pisala je o shvaćanju pojma invalidnosti:
U cijelom svijetu osobe s invaliditetom su među najsiromašnijim, žive u nepovoljnim okolnostima i obespravljene su.
Invalidnost je bila viđena kao „problem“ pojedinca i on je bio osoba koja se morala mijenjati uz pomoć profesionalne rehabilitacije ili liječenjem. U današnje vrijeme, osobe sa invaliditetom i njihove organizacije opisuju, iz vlastitog iskustva, kakove su ekonomske i socijalne barijere koje sprečavaju ljude sa oštećenjem da potpuno sudjeluju u društvenom životu.
Barijera je toliko mnogo da ne možemo osigurati dobru kvalitetu vlastitog života. To obrazloženje poznato je kao socijalni model invalidnosti, jer kao najveći problem stavljaju se na prvo mjesto neprilagođena okolina i barijere u ponašanju, a ne pojedinci sa teškoćama u kretanju ili drugim oštećenjima.
Socijalni model formulirale su osobe sa invaliditetom i sada ga prihvaćaju i zdravi, znanstveni djelatnici i stručnjaci. On ističe ljudska prava i izjednačavanje mogućnosti. Promicanje takvog načina mišljenja o invalidnosti je ono što se želi postići. Želja osoba sa invaliditetom i mogućnost onih koji kreiraju politiku da nađu alternativna rješenja, da rade zajedno na uklanjanju društvenih barijera i na integraciji, omogućujući osobama s invaliditetom puno i jednako sudjelovanje u društvu. Moramo znati da je invalidnost pitanje ljudskih prava da se nepoštivanje ljudskih prava osoba s invaliditetom događa svaki dan u svakoj zemlji svijeta.Nepoštivanje se zasniva na zastarjelim predrasudama zato moramo identificirati specifične zlouporabe sa kojima se susreću naši članovi i prezentirati ih široj zajednici. Cilj nam je podizanje svijesti o pitanjima invalidnosti. Jedan od najjednostvnijih načina da se to čini jest govoriti ljudima. Kad nekomu govorite o sebi, o svom dnevnom životu vašim razmišljanjima i osjećajima, pomažete mu da vas lakše razumije. Ako svatko od nas govori ljudima koje susrećemo kako nas društvo čini još većim invalidima možemo na taj način djelovati na podizanju svijesti i mijenjanju stajališta o invalidnosti.Okupljanje nas-odnosno vas osoba s invaliditetom i održavanje javnih manifestacija na koje je pozvana i lokalna zajednica prikazat ćemo se kao aktivni sudionici u društvu s idejama, vještinama, potrebama i pravima. Još jednom moram napomenuti što sve moramo činiti:
Okupljati se sa ostalim osobama sa invaliditetom,uključujući političare, profesionalce i medije, dati veliki publicitet problemima i rješenjima za osobe sa invaliditetom i istaći kako će promjene biti korisne za nas i širu zajednicu ovog društva.
